Jelena Veljača: Ako sam prije bila nepoštena prema ljudima s djecom, sve mi se to vratilo poput bumeranga





❤️ Click here: Jelena veljača kolumna


U profesionalnom smislu, ne mogu biti sretnija. Jer u konačnici jedino to je važno i jedino se to broji.


Žena ode od kuće i između kadrova zove da pita da li je mali popio antibiotik, jesu li malu pokupili na baletu, ko je šta i kako jeo, ko je šta i kako kakio, da li je mačka bolesna, ima li vode, jesu li majstori došli da srede kupatilo... Bila sam u prevelikoj paranoji da bih zapamtila njezinu reakciju: ali, da je ovo scenarij, svakako bih napisala prevrtanje očima. Njemu se ne pristupa selektivno: svi ljudi imaju pravo na život i ne možemo reći da neki imaju a da neki nemaju pravo živjeti.


Kolumna Jelene Veljace u Jutarnjem listu... - Bile smo na ogromnom krevetu, ona je mirno zaspala, vjerojatno bi otkrila svemirska kamera, nešto kasnije, uspavana majčinim mirisom i toplinom tijela koji poznaje.


Bila je ciča zima prije jedno pet godina, bilo je dva sata, bile smo same na prijemu hitne pomoći na Svetom Duhu. Tresla sam se od šoka i straha. Pridržavala sam se za stup u predvorju. Ja samo moram znati gdje ću vas uputiti, gospodična. Na koji odjel, jel - Limfa… - jedva sam prošaptala, gutajući suze kojima sam se opraštala sa svijetom. Nisam sigurna je li sestra prevrnula očima. Bila sam u prevelikoj paranoji da bih zapamtila njezinu reakciju: ali, da je ovo scenarij, svakako bih napisala prevrtanje očima. I bila bih u pravu. No, vrlo se dobro sjećam što je uslijedilo: poslala me dežurnoj otorinolaringologinji, u susjednoj zgradi, liječnica se probudila, dezinficirala ruke, dotaknula mi vrat, rekla da ništa ne osjeća, ali će svakako izvaditi krv, a dok smo čekali nalaze, pogledala mi je grlo, ždrijelo, uši i nos, porazgovarala sa mnom o mojoj kroničnoj upali sinusa i devijaciji septuma, o tome zašto se ne želim operirati, o simptomima leukemije i limfoma, o mogućnostima da imam rak. Strpljivo me tješila objašnjavajući mi da je internetska dijagnostika jako loš odabir za hipohondre poput mene. Kad su nalazi stigli, rekla mi je da odem doma mirno spavati jer mi nije ništa. Taj cijeli incident, zajedno s nalazima, koštao me nula kuna. Imam takvih krvnih nalaza mnoštvo doma. Na svetom Duhu sam, da se razumijemo, bila i kad nisam imala samo napad hipohondrije. Bila sam i svaki put kad bih dobila upalu mjehura i počela piškiti krv - to je dakako redovito bio vikend ili blagdan, a, realno, da sam čekala doktora opće prakse, možda bi se cistitis digao na bubrege… a možda i ne bi. Bila sam tamo i u trudnoći kad mi je pozlilo. Primila sam nekoliko doza infuzije i prespavala noć. Jesam li ikad bila hitan slučaj? Ne znam što bi rekli liječnici prema predloženoj odredbi zbog koje se diže prašina posljednjih dana, ali ja bih rekla da nisam. Zašto sam išla na hitnu? Jer su mi ispod kuće, jer sam bila uplašena, jer nisam liječnik i ne znam što mi je kad piškim krv, ili što mi je bilo kad sam u dvadesetom tjednu trudnoće doživjela lagani sudar. Kako bih se osjećala da mi je netko tada naplatio 150 kuna? Kao paranoidni hipohondar pridjev u ovoj sintagmi nije ni pretjeran ni metaforički, stanje u koje hipohondri ulaze kad se uplaše umišljene, ali potencijalne bolesti, često je upravo to - klinička slika paranoidne pozicije, i to JEST bolest, i to JEST hitan slučaj , u trenutku napada, jedino što me može spasiti je liječnička intervencija. Kasnije, kad svane novi dan, a ja se probudim pomalo osramoćena, i mamurna od opijenosti grižnjom savjesti, ne mislim da imam pravo na tretman koji sam dobila na Sv. Duhu za nula kuna. No, već dugo mislim da i ja, ali i ljudi koji su navikli na dobrobiti hrvatskog zdravstvenog sustava pa ga koriste gotovo kao privatni laboratorij u podrumu zgrade, nažalost posve neprilagođenom političkom sustavu u kojem živimo, iskorištavamo zdravstvo koje nije - ni najmanje, ni približno - besplatno. A sad na navodnike. Svaka krvna slika, pokušavala sam u bezbroj situacija objasniti svojim prijateljicama trudnicama koje su nosile svoju djecu isto kad i ja Lenu, svaka pretraga, sve se to plaća. To plaćamo mi koji radimo. I ne možemo pokriti trošak koji se generira godišnje. Znala me izluđivati hipokrizija mojih prijatelja salonskih ljevičara koji su istovremeno na teoretskom nivou veliki intelektualci valjda zato što imaju nekakvu diplomu u ruci , i veliki kritičari kapitalizma ove vrste koja još vlada Lijepom našom, a koji, s druge strane, kao potpuno neobrazovane budale, ne razumiju da je teoretski nemoguće da se sistem zdravstva pa i školstva, ali to je druga tema održi ovakav kakav je, baš zato jer je posljedica socijalizma koji smo s gnušanjem odbacili. Ja ću rado platiti. Doduše, da postoji privatna klinika koja pruža uslugu hitne pomoći tijekom noći, ja bih je već odavno plaćala, jednostavno zato što ne očekujem od države da se brine o svim mojim potrebama i doista mislim da sama moram pokriti trošak pregleda limfe u dva sata. Moj socijalno osviješten muž kaže da je zabrinut upravo za tu skupinu - umirovljenike. Da, oni moraju imati sve besplatno jer su radili za socijalnu državu koja je davno prestala biti socijalna, još od famoznog sistema 200 obitelji , oni moraju biti osigurani. Paradoksalno, u ovom prijedlogu vidim ideju socijalnog - za razliku od anarhije u kojoj živimo, a koja je samo naizgled i na trenutke pažljiva prema svojim građanima. Osobna odgovornost je nešto čega nam fali - i osjećaj za mjeru i kajanje. Pa ona je gluplja nego sto izgleda. Mozda bi zdravstvo bilo jos bolje kad bi se, umjesto od ionako opterecenih prosjecnih gradjana, novac za to uzimao iz poreza na glupost i javno baljezganje. I, usput budi receno, u el Doradu, barem na europskom zapadu, zdravstveno osiguranje pokriva sve. Napomena: Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. BUKA se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija BUKE je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.


Villa Maria - Promo (RTL)
Kad je pre godinu dana potpisala ugovor sa RTL-om, Jelena je imala jasnu viziju koju priču želi da ispriča serijom Prava žena. U profesionalnom smislu, ne mogu biti sretnija. Kako gledate na hrvatsku modnu scenu? A svadbe - parade kiča koji treba izbjeći po svaku cijenu, čak i u ulozi gosta. Primarijus Djelmiš je govorio kako je u Hrvatskoj perinatalni mortalitet izuzetno nizak - istina, i hvala Bogu da je tako. Znala me izluđivati hipokrizija mojih prijatelja salonskih ljevičara koji su istovremeno na teoretskom nivou veliki intelektualci valjda zato što imaju nekakvu diplomu u ruci , i veliki kritičari kapitalizma ove vrste koja još vlada Lijepom našom, a koji, s druge strane, kao potpuno neobrazovane budale, ne razumiju da je teoretski nemoguće da se sistem zdravstva pa i školstva, ali to je druga tema održi ovakav kakav je, baš zato jer je posljedica socijalizma koji smo s gnušanjem odbacili. Jednostavno ne možete na taj način moralno procjenjivati vrijednost nečijeg života, jer taj isti kriterij možete upotrijebiti i u procjenjivanju vrijednosti života trogodišnjaka u odnosu na stariju djecu. Ne, govorim vam upravo suprotno - ukoliko ste trudne, budite sigurne da želite dijete. A i nisam znala je l' taj odnos realan.